Projekti MHE u Crnoj Gori nisu isplativi bez subvenicija

Privatna isplativost projekta malih hidroelektrana (MHE) pada na neprihvatljivo nizak nivo kada se projekcije očiste od subvencija, odnosno kada se simularaju bilansi na način da se u njima polazi od tržišnih cena.

To se navodi u analizi socio-ekonomske efikasnosti malih hidroelektrana u Crnoj Gori, koju je uradio prof. dr Milenko Popović, za potrebe WWF-a, Svetske organizacije za zaštitu prirode.

Foto: Wikipedia/Downupside555

Zahvaljujući uspostavljenom sistemu podsticaja proizvodnje električne energije iz obnovljih izvora prosečna privatna isplativost 11 projekata MHE koje su obrađene u analizi, tj. isplativost iz ugla investitora i zajmodavca je izrazito visoka. Prema sprovedenoj analizi ona iznosi 15,5 odsto i daleko je veća od takozvane zahtevane stope prinosa, odnosno minimalne stope po kojoj su preduzetnici spremni da investiraju u posao tog nivoa rizika, a koja u slučaju energetike iznosi oko 8 odsto.

“Dodatno, ako analizirane projekte MHE posmatramo samo iz perspektive vlasnika kompanija koje gazduju MHE, tada stopa prinosa svih projekata u proseku iznosi gotovo neverovatnih 53,5 odsto. Očito, ovde se radi o gotovo spektakularno visokoj stopi prinosa. Ovo dodatno uvećanje stope prinosa je rezultat činjenice da su ovi “’dobro zaštićeni’ projekti dominantno finansirani putem kredita”, navodi se u analizi prof. dr Milenka Popovića.

Projekti MHE, koji svi zajedno imaju negativnu vrednost ekonomskog toka, a nemaju istovremeno neke nemonetarne pozitivne eksterne koristi, kao što su koristi od ekoloških usluga kojima bi to kompenzovali, moraju biti društveno loši projekti. Naime, utvrđeno je da je sadašnja vrednost ekoloških koristi nastalih usled smanjenja emisije ugljen-dioksida ekvivalentna godišnjoj vrednosti koja se kreće u rasponu od 192.000 do 249.000 evra godišnje.

Te koristi čine osnovu kojom se opravdavaju subvencije za proizvodnju struje u MHE. Međutim, ove koristi su više nego četiri puta manje od subvencija koje bi upravo trebale da predstavljaju nadoknadu za nemonetarne koristi. Dodaju li se ovome vrednost ekoloških šteta od MHE, koja je višestruko veća od koristi, slika katasrofalne štete postaje potpuna.

Postoje i pozitivni uticaji MHE na blagostanje nekih zainteresovanih strana: državni budžet, javni prihodi lokalne samouprave, novozaposleni. Međutim, ti pozitivni efekti su višestruko manji od negativnog uticaja subvencija na smanjenje blagostanja potrošača.

Subvencionisane cene električne energije u Crnoj Gori doprinose smanjuju potrošačevog viška, kao mere njegovog blagostanja i u istoj srazmeri dovode do povećanja proizvođačevog profita. Drugačije rečeno, ove cene dovode do preusmeravanja sredstava iz ruku potrošača u ruke vlasnika kapitala MHE.

„Važno je napomenuti da se u prethodnim godinama od povlašćenih proizvođača električne energije iz MHE energija otkupljivala po ceni koja je 61 odsto do 2,14 puta veća od cena na međunarodnom tržištu, a direktno na štetu građana Crne Gore, koji iz ovog razloga imaju povećane račune za električnu energiju. Građani Crne Gore će i u nadolazećem periodu recesije i ukupne ekonomske stagnacije zemlje zbog posledica izazvanih virusom SARS-CoV-2 kroz račune za električnu energiju nastaviti sa plaćanjem subvencija investitorima u mHE“, navodi Milija Čabarkapa, iz WWF Adrije.

Foto: Wikipedia/Martin Brož

Slika postaje još poraznija kada se pogleda uticaj projekta MHE na druge delatnosti. Sprovedena analiza u kojoj se upoređuju kretanja nakon preduzimanja projekata sa onim kojim bi imali bez projekta, je pokazala da su očekivani gubici u poljoprivredi mereni preko neto sadašnje vrednosti na nivou od oko 7.020.000 evra. U turizmu, tako, definisani gubici su na nivou od najmanje 3.490.000 evra pa do 4.656.000 evra. Mereni u prosečnom godišnjem iznosu ovi gubici u delatnosti poljoprivrede iznose preko 560.000 evra godišnje, dok su ti gubici u turizmu oko 400.000 evra godišnje.

„Zbog svega navedenog, kao i zbog izuzetnog negativnog uticaja na životnu sredinu, Vlada Crne Gore mora trajno ukinuti plaćanje podsticaja za male hidroelektrane i raskinuti do sad potpisane ugovore o koncesiji, a za koje je WWF Adria već objavila da su sadržali preko dvadeset nezakonitosti i nepravilnosti. Tako bi se sprečilo uništavanje reka i izbjegli bi se dodatni gubici za građane, a sredstva za subvencije mogu se usmeriti prema društveno korisnim projektima i zaštiti životne sredine“, zaključuje Čabarkapa.

Grupa nevladinih organizacija (NVO) je krajem marta ove godine uputila zahtev Vladi i Ministarstvu ekonomije da stave van pravne snage uredbu o isplati subvencija za struju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije.

Do danas Vlada i Ministarstvo ekonomije nisu odgovorili na ovaj zahtev.

Izvor: WWF Adrija

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti