Potraga za dijamantima na dnu okeana – nova pretnja za životnu sredinu?

Industrija pronalazi načine da čak i neočekivane predele prirode „podredi“ svojim potrebama, te će se tako neke od najvećih rudarskih operacija na Zemlji do sada odigravati na samom dnu okeana. Podvodno rudarstvo ipak nije novina – još 2018. godine u Namibiji posebni brodovi i mašinerija za tu namenu izvukli su iz vode 1,4 miliona karata dijamanata.

Foto-ilustracija: Unsplash (Gigi)

Eksploatacija vrednih minerala iz mora se odvija na dubinama ispod 200 metara koje zauzimaju oko 65 odsto površine naše planete. Praksa se širi i u Norveškoj, Portugalu, Papui Novoj Gvineji, Japanu i Južnoj Koreji.

Međunarodna uprava za morsko dno (ISA) je 2018. godine zapravo odobrila istraživanje naslaga minerala na ukupno 1,5 miliona kvadratnih kilometara morskog dna. Stručnjaci skreću pažnju da je tanka linija između istraživanja i iskorišćavanja.

Zvanična regulacija nikada nije uspostavljenja, a glavno zaduženje ISA nije da spreči rudarenje okeana, već da smanji posledičnu štetu kroz izbor lokacija na kojima će vađenje ruda biti dopušteno, izdavanje posebnih istraživačkih dozvola rudarskim kompanijama za te svrhe i izradu tehničkih i ekoloških standarda i kodeksa ponašanja vezanih za podvodne rudarske aktivnosti.

Uprkos tome što su pregovori o odlaganju otpada i očuvanju životne sredine i dalje trajali, ISA je izdala oko 30 istraživačkih dozvola, te su sada delovi Atlantskog, Indijskog i Tihog okeana podložni „čišćenju“. Kompanije sa dozvolama za istraživanje ovih područja su, uloživši zadivljujuće sume novca, dizajnirale i proizvele eksperimentalna vozila, spustile ih na dno i započele iskopavanje i izvlačenje ruda, čekajući da ISA dovrši rad na Rudarskom kodeksu, pa da otpočnu i iskorišćavanje pronađenih resursa.

U okeanima se krije i do deset puta količina veća metala poput srebra i bakra nego u kopnenim nalazištima.

Pored dijamanata, srebra i bakra, postoje i „podvodni rudnici“ nikla, aluminijuma, mangana, cinka, litijuma i kobalta koji su pre svega neophodni za razvoj tzv. visokotehnoloških uređaja kao što su pametni telefoni i čistih izuma poput solarnih panela, vetrenjača i baterija za skladištenje električne energije.

Jelena Kozbašić