Muzej plastike izgubljene u moru

Foto: Twitter (screenshot @LegoLostAtSea)

Plastika u morima i okeanima predstavlja veliki deo globalnog problema zagađenja plastičnim otpadom. Sve češće se na plažama umesto morskih školjki može naleteti na neki komad odbačenog, davno zaboravljenog plastičnog predmeta.

Engleskinja Trejsi Vilijams je tako, još pre nekoliko decenija, tragajući za fosilima niz obalu u Južnom Devonu, nailazila na brojne zalutale predmete, poput figurica, starih boca, srednjovekovnog prstenja, koje bi potom očistila i čuvala. Međutim, u jednom momentu sve su ređi bi starinski predmeti, a sve češće LEGO kocke, papuče i plastične flaše.

Godine 1997. teretni brod Tokyo Express udario je u obalu Kornvola i izlio čak 62 kontejnera u vodu, od kojih je jedan nosio oko 5 miliona komada LEGO kockica. Treba napomenuti da je prema poslednjim istraživanjima procenjeno da LEGO predmeti u okeanu mogu „preživeti“ između 100 i 1.300 godina.

Svakoga dana je sve više plastičnog otpada viđala šetajući plažom i pitajući se odakle sva ta plastika dolazi. Nailazila je na toliko raznovrsne objekte da je vremenom počela da ih sortira i katalogizira po nameni, boji, funkciji.

Tako je i nastao onlajn Muzej plastike izgubljene u moru, odnosno stranice na društvenim mrežama na kojima dokumentuje i svakodnevno svetu prikazuje ono na šta nailazi od 1997. i potapanja kontejnera plastičnog „blaga“ u morsku sredinu.

Foto: Twitter (screenshot @LegoLostAtSea)

Među stvarima koje pronalazi, kao modernim veštačkim fosilima iz prošlog veka, mogu se pomenuti i dečije igračke stare i do 70 godina, čepovi, delovi Monopola, perle za ribolov, delovi britve, kuke za zavese, biofilteri, poklopci cevi, delovi četkica za zube, veštačke vilice, plastične figurice vojnika…

Trejsi Vilijams zato napominje koliko dugo se jedan mali predmet može zadržati u prirodi, što bi mora imati u vidu i prilikom proizvodnje. Podseća i da svaki od ovih proizvoda ima svoju istoriju nastanka, kompaniju, dizajn i čitav fabrički tim, koji su već odavno zaboravljeni.

Ističe i da veruje da većina ljudi nije svesna da njihov otpad, kao na primer gomila isečenih kreditnih kartica na koje nailazi, ne razmišlja da njihov nekadašnji posed može isplivati na površinu na drugoj strani sveta.

Jelena Cvetić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti