Masovno izumiranje morskog sveta zbog povišenog nivoa kiselosti okeana – još jednom?!

Foto-ilustracija: Unsplash (Nathan Dumlao)

Morski svet je jednom već bio pogođen masovnim izumiranjem, a da li postoje indikacije da se to može ponoviti?

Naučnici su nedavno istraživali fosile iz morskih sredina, uzimajući u obzir da je upravo povećanje nivoa kiselosti okeana (acidifikacija) dovelo do masovnog izumiranja morskog sveta pre više od 66 miliona godina. Zanimalo ih je da li postoji objektivna opasnost da se tako nešto ponovi, s obzirom na to da je nivo kiselosti okeana i sada povišen, te da predstavlja opasnost za živi svet u njemu.

Okeani upijaju velike količine ugljen-dioskida, što ima nepovoljan uticaj na morski ekosistem.

Smatraju da je u davnoj prošlosti, pre 66 miliona godina, uzrok povišenom nivou kiselosti okeana bio udar meteorita čije kamenje je sadržalo sulfate i karbonate koji su dospeli u okeane. Takođe, masovna izumiranja biljnog i životinjskog sveta na kopnu doprinela su povećanju nivoa ugljen-dioksida u atmosferi, što je dodatno uticalo na morski svet. Uz to se pominje mogući uticaj vulkanske aktivnosti, ali kroz znatno duži vremenski proces uticaja.

Foto-ilustracija: Unsplash (Scott Webb)

Stoga su proučavali fosile malih školjki i došli do zaključka da je usledio oštar pad pH vrednosti okeana neposredno nakon udara. Upravo je to stvorilo razlog za brigu, jer se i sada beleži nemali pad pH vrednosti u morima i okeanima.

Naučnike plaši mogućnost da dođe do ekološkog kolapsa u morskom svetu.

Studije koje proučavaju na koji način zagađenje i emisija štetnih gasova, a naročito ugljen-dioksida, utiču na život u okeanima, nisu nove.

Pre nekoliko godina takođe su sprovedena istraživanja pomoću kojih bi se videlo na koji način povećana koncentracija ugljen-dioksida u vodi direktno utiče na pad pH vrednosti. Bojazan koja se javlja uz ovu pojavu jeste i negativan uticaj na podmladak mnogih vrsta, odnosno smanjenje broja živih vrsta vodenih ekosistema. Tada je utvrđeno da okeani svakodnevno apsorbuju količinu od, u proseku, 4 kilograma ugljen-dioksida po osobi.

Potrebno je više stotina hiljada godina kako bi se nivo pH vrednosti mora vratio u ravnotežu, ukoliko se ona poremeti.

Takođe, neophodno je napomenuti da se, uz postojeću opasnost od prekomerne acidifikacije, okeani susreću i sa problemom globalnog zagrevanja, zagađenja plastikom, vodenim saobraćajem, ilegalnim ribolovom i pojavom invazivnih vrsti, što situaciju dodatno otežava.

Jelena Cvetić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti