Da li srpski mediji u dovoljnoj meri izveštavaju o stanju našeg okruženja?

Od 24. do 26. maja se, po jubilarni 10. put, u Beogradu održao Mikser festival, ovoga puta praćen sloganom „Cirkuliši!“. Centar „cirkulisanja“ se nalazio u Muzeju nauke i tehnike na Donjem Dorćolu, gde je davne 1893. godine bila puštena u rad prva beogradska električna centrala za javnu rasvetu i tramvaje. Izabrani prostor je materijalizovao programski koncept posvećen inovacijama za poboljšanje života ljudi.

Foto: EP

Međunarodna konferencija „Shift“ je predstavljala okosnicu Miksera. Pored nje, domaćini festivala su gostima priredili i radionicu „Cirkulaton“, Smotru inovacija „Innovation Expo“, Dizajn zonu, CirculArt, Hrana 2.0, Mikser bazar, Mikser kids hub i muzički program na otvorenoj sceni Dorćol Platza.

Konferencijski program je, nakon 72 sata dijaloga umetnika, dizajnera, IT stručnjaka, urbanista, ekologa, predstavnika inovativnih kompanija i studenata, zatvoren panelom na temu „Uloga medija u cirkularnoj budućnosti“. Pozicija moderatora je pripala novinarki Radio televiziji Srbije Slavici Gligorijević. Na datu temu je razgovarala sa Branislavom Jovičić, urednicom portala Balkan Green Energy News, novinarem Mišom Brkićem, Veljkom Lalićem, urednikom Nedeljnika, urednicom Energetskog portala Nevenom Đukić i Milanom Ćulibrkom, urednikom društveno-političkog magazina NIN.

Ćulibrk je na početku panela ispričao jednu anegdotu. „U eri kada su kod nas svako malo po njivama rađali otrovni burići, a ne kukuruz i pšenica, na poziv Evropske unije sam poslao jednog novinara u Finsku sa idejom da napravi paralelu kako oni tamo rešavaju ekološke probleme, a kako mi ovde. Nismo objavili tekst. Moj novinar nije mogao da predstavnicima finskog ministarstva zaštite životne sredine postavi pitanje ‘A šta vi radite sa nelegalno skladištenim otpadom?’ zato što oni to pitanje nisu razumeli“, kazao je on ilustrujući nemogućnost pravljenja paralele između Finske i Srbije na polju očuvanja našeg okruženja.

Foto: EP

Slično je i sa Norveškom. Nadovezujući se na opasku izvršnog direktora Mikser festivala Ivana Lalića o masovnom zaokretu Norvežana ka elektromobilima upućenu iz publike, Đukić je podsetila prisutne da je ovaj narod, vođen idejom održivog razvoja i razvijenom ekološkom svešću, odustao od eksploatacije milijardi barela nafte i gasa.

Ćulibrk je izneo svoje zapažanje o tome da se dnevne novine dotaknu oblasti životne sredine tek kada u okolini Sombora ili Ćuprije „zasmrdi“ i kada u letnjim avgustovskim noćima Somborci i Ćupričani ne mogu da otvore prozor i da žive od smrada.

Mediji, prema mišljenju Lalića, neće dati ključni doprinos ovoj oblasti, već će promena doći prirodno, što je potkrepio tvrdnjom da, kada otputuje u zemlje u kojima se otpad razdvaja, „izgubi pola sata“ kako bi naučio boje kanti za različite vrste đubreta i bio u mogućnosti da poštuje tamošnja pravila.

Lalić se u svom izlaganju prisetio i (dez)informisanja javnosti oko kvaliteta vazduha kada su ranije ove godine mnogi mediji preneli priču da je Beograd bio najzagađeniji grad u Evropi. „Mi smo na sajtu stavili da nije! Kao neko ko je bio u Kini i nije mogao da diše i ko je bio sa Draganom Bujoševićem koji je završio u bolnici, znam da ekstremno zagađenje vidite i bilo mi je jasno da to nije tako“, objasnio je i naglasio da je prelazak na ekologiju u medijima težak ukoliko postoje pogrešno obavešteni stanovnici. Rešenje vidi u stvaranju bolje ekonomske situacije.

Prisutni su se složili da bi ekološke teme trebalo da budu više zastupljene na javnom servisu koji se finansira sredstvima građana.

Obraćajući se starijim generacijama, gospođa iz publike je upitala kada je ekologija bila prva vest u Prvom dnevniku. „Kada su u ovu zemlju dolazili politički zvaničnici koji su odlazili u Park prijateljstva da bi zasadili drvo“, otkrila je odgovor dodavši da su svojevremeno gorani bili najveća nevladina organizacija za zaštitu životne sredine.

Festival je izašao iz okvira Muzeja, te su pojedini aktivnosti realizovane na drugim lokacijama u zoni između Francuske i Dobračine ulice i Skenderbegove i Dunavske. Posetioci su imali priliku da, zahvaljujući više od 500 učesnika iz zemlje i inostranstva, razotkriju potencijalno cirkularnu budućnost, kao i turobna vremena koja bi nas zadesila ukoliko postulate održivosti ne bismo uvrstili u svoje načine življenja i poslovanja.

Jelena Kozbašić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti