Bukove šume u NP Fruška gora, Tara i Kopaonik nominovane za svetsku prirodnu baštinu

Tokom 2018. godine Zavod za zaštitu prirode Srbije je započeo intenzivan rad na pripremi novog upisa na tentativnu listu za upis na Uneskovu listu svetske prirodne baštine. Višemesečni rad se isplatio i Srbija je odabrane komponente drevnih i netaknutih bukovih šuma početkom prošle godine predložila kao proširenje postojećeg dobra svetske prirodne baštine „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“. Evo kako je tekao proces!

Foto: Wikipedia/Lebrac

Kako prirodni i kulturni fenomeni ne poznaju državne granice, u slučaju da se nađu na teritoriji više država, a radi funkcionalnosti njihove integralne zaštite, na Listu svetske baštine se mogu upisati prekogranična dobra, kojima zajednički upravljaju dve ili više država. Ovo dobro svetske baštine je jedno od 37 prekograničnih dobara na Listi svetske baštine, od kojih je 15 u kategoriji prirodne baštine i 2 mešovita.

Nepregledne i guste bukove šume Karpata su 2006. godine nominovale Slovačka i Ukrajina kao prekogranično serijsko dobro pod nazivom „Netaknute bukve šume Karpata“, koje je upisano 2007. godine na Listu svetske baštine u kategoriji prirodne baštine, da bi 2010. godine Nemačka nominovala serijsko dobro pod nazivom „Drevne bukove šume Nemačke“ kao proširenje postojećeg dobra „Netaknute bukve šume Karpata“. Komitet za svetsku baštinu je upisao ovo proširenje 2011. godine na Listu svetske baštine, čime prošireno dobro menja naziv u „Netaknute bukove šume Karpata i drevne bukove šume Nemačke“. U odluci o proglašenju, Komitet ohrabruje države da rade na proširenju ovog dobra kako bi se osigurao opstanak ekosistema bukovih šuma u Evropi za buduće generacije, a u svetlu velikih i rastućih pritiska koji su prisutni na terestrične ekosisteme Evrope, posebno one koje gradi evropska bukova (Fagus sylvatica), koji su među najzastupljenijima.

Sledeće proširenje ovog dobra svetske baštine je upisano 2017. godine pod nazivom „Drevne i netaknute bukove šume Karpata i drugih regiona Evrope“, koje se trenutno čini ukupno 78 komponenti u 12 država Evrope (Slovačka, Ukrajina, Nemačka, Italija, Austrija, Belgija, Albanija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Slovenija i Španija).

Naredno proširenje je trenutno u pripremi, a njime bi trebali biti predstavljeni nedostajući delovi areala bukve u Evropi, njene vegetacijske i ekosistemske varijacije u odnosu na geografski položaj, klimatski pojas, nadmorsku visinu, uslove sredine i istoriju razvoja ove vrste na evropskom kontinentu. U narednom proširenju učestvuje 10 zemalja, koje su za to podnele odgovarajuće obrazce Uneskove tentativne liste: Bosna i Hercegovina, Češka, Francuska, Italija, Poljska, Srbija, Slovačka, Švajcarska, Severna Makedonija i Crna Gora.

Republika Srbija je nominovala ukupno 8 lokaliteta u režimu zaštite I (prvog) stepena unutar nacionalnih parkova „Fruška gora“, „Tara“ i „Kopaonik“, koji poseduju tzv. dodatu vrednost, odnosno reprezentativne karakteristike bukovih ekosistema koje do sada nisu predstavljene upisanim komponentama ovog dobra svetske baštine. U okvru NP „Fruška gora“ izdvojena su dva lokaliteta, Papratski do i Ravne, koji bi predstavljali prve komponente u Panonskom regionu bukovih šuma. U okvru NP „Tara“ izdvojena su takođe dva lokaliteta: lokalitet Zvezda, gde bukva gradi zajednice sa pančićevom omorikom (Picea omorika), endemičnom i reliktnom vrstom četirana, i lokalitet Klisura Rače, gde se može naći reliktna zajednica bukve sa orahom (Juglans regia). U okvru NP „Kopaonik“ su izdvojena 4 lokaliteta, Kozije stene, Metođe, Duboka i Jelak, koji se nalaze u klisurama Samokovske, Duboke i Brzećke reke, gde je prisutan veliki broj steno-endemičnih vrsta, a koji se takođe odlikuju i raznovrsnošću i specifičnošću geološkog sastava.

Institucionalna zaštita prirode u Srbiji započinje osnivanjem Zavoda za zaštitu prirode 1948. godine. Prve uspostavljene kategorija zaštite bile su  opšti i strogi rezervati prirode.  Status rezervata prirode prve dobijaju bukove šume, kao naši najzastupljeniji šumski ekosistemi koji su ostali u prašumskom obliku i koji se predmet mnogobrojnih izučavanja zbog svoje očuvanosti, retkosti i reliktnosti. Strogi prirodni rezervat „Zeleničje”, proglašen odmah nakon osnivanja Zavoda je upravo netaknuta bukova šuma sa lovor-višnjom.

Izvor: Zavod za zaštitu prirode

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti