Brojnost mrkih medveda u Crnoj Gori

U okviru projekta “Zaštita mrkih medveda u Dinaridima” koji realizuje Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) u saradnji sa fondacija EURONATUR iz Nemačke, sprovedeno je neinvazivno genetičko uzorkovanje izmeta ove vrste na teritoriji Crne Gore. Istraživanje je objavljeno zbog nedostatka preciznih i naučno utemeljenih podataka o njihovoj brojnosti u prošlosti.

Foto-ilustracija: Pixabay

U saradnji sa Lovačkim savezom Crne Gore, Javnim preduzećem za nacionalne parkove Crne Gore, Parkom prirode Piva, kao i uz podršku Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, u periodu između 10. septembra i 9. decembra 2018. godine, ukupno je sakupljeno 135 uzoraka mrkog medveda. Od njih je uspešno genotipizirano 48 uzoraka, pri čemu su determinisane 32 različite jedinke, od toga 12 ženki i 20 mužjaka.

Ovim su se želela postići dva cilja.

Prvi je da se proceni veličina populacije mrkih medveda u Crnoj Gori. Pomoću genotipiziranja (izrade genskih „otisaka prstiju“) moguće je identifikovati pojedinačne jedinke medveda od kojih uzorci potiču. Na ovaj način stručnjaci mogu tačno izbrojati koliko su medveda identifikovali (minimalan broj medveda u populaciji). Pomoću „uhvati-označi-ponovo uhvati“ modeliranja, procenjuje se broj medveda koji nam je promakao prilikom uzorkovanja,  što nam na kraju daje procenu veličine celokupne populacije.

Drugi cilj se odnosio na dobijanje prvih empirijskih podataka o genetskoj raznolikosti mrkih medveda u Crnoj Gori, kao i potraga za dokazima o strukturi populacije koji bi ukazivali na neke savremene ili istorijske procese za fragmentiranje njihove populacije.

Kako je ovom studijom zamišljeno da se prikupi znatno veći broj uzoraka, dobijeni rezultati nisu dovoljni da se definiše brojnost mrkih medveda u Crnoj Gori.

Međutim, raduje činjenica da funkcioniše protok gena, što nas navodi na zaključak da populacija ove vrste u Crnoj Gori nije mala. Tačnije, genetički diverzitet mrkih medveda koji obitavaju na našoj teritoriji, vrlo je blizak istom kod mrkih medveda čije se stanište nalazi na teritoriji Hrvatske i Slovenije, a znatno veći u odnosu na ugrožene populacije u Kantabriji (Španija) ili Abrucu (Italija).

Mere za osiguravanje suživota između čoveka i medveda moraju biti osmišljene na temelju novih ekoloških saznanja potkrepljene naučnim dokazima. Ovom studijom su napravljeni prvi koraci u tom smeru. Budući da je korišćena genetska metoda naučno zasnovana i objektivna, CZIP očekuje da ista bude temelj za donošenje budućih odluka vezano za upravljanje ovom vrstom u Crnoj Gori, kao i da bude prihvaćena od svih zainteresovanih grupa.

Izvor: Centar za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP)

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti