Zašto je krajnje vreme da počnemo da nosimo ceger u prodavnicu?

Da li ste svesni da je otprilike 20 hiljada plastičnih kesa bilo proizvedeno za vreme koje vam je bilo potrebno da pročitate ovu rečenicu? 

Za oko pet sekundi naša planeta dobila je 20 hiljada novih neprijatelja pod kojim će ostati barem koliko mi pod Turcima. Naučnici su procenili da razgradnja vrećica može da potraje i do hiljadu godina. Problem je zapravo daleko složeniji zato što nakon malopređašnjih pet sekundi proizvodnja kesa nije stala. Neće stati ni nakon ovih pet sada. Ni sutra. A verovatno ni za godinu ili deset ili sto.

Foto: EP

U skladu sa preporukama o zaštiti životne sredine, od aprila 2018. godine prodajni lanci širom Srbije počeli su da naplaćuju plastične vrećice. Građani treba da izdvoje od dva do pet dinara po komadu. Nakon što odnesu namirnice do svog domaćinstva, kese će im poslužiti za zagađivanje prirode. Prosečno vreme njihovog korišćenja je 12 minuta, a ekološki otisak mnogo trajniji.

Ova godina svakako je predstavila prekretnicu u načinu na koji stanovnici koriste kese u marketima.

Dok su još bile besplatne, sećam se da su se mnogi bahatili i stavljali svega nekoliko artikala u jednu, a teže stvari su stavljali u dve-tri-četiri vreće. Po uvođenju naplate, prizor osobe koja izlazi iz prodavnice sa više od dve vreće u rukama postao je retkost. U prethodnih šest meseci nijednom nisam srela nikoga ko je kasirki rekao „Ma daj mi, bre, petnaest kesa!“, iako su se u prošlosti one grabile i šakom i kapom, a u vreće se čak trpalo i nekoliko praznih. Za kasnije, valjda.

Znate već kako kažu – što je džabe, i Bogu je drago… Sada kada iz novčanika treba da izdvojimo određeni novac za vrećice, više nam se ne mile kao ranije. A plastika k’o plastika – ostala je ista. U njenom sastavu i dalje su naftni derivati. Proces njenog nastanka još je vrlo štetan po naše okruženje, a kada je u obliku kese, kao i uvek, ima dve ručke i zapravo je praktična za nošenje. Jedina razlika je to što sada ima cenu.

Novim izdacima dovijamo na različite načine. Pojedinci nose velike plastične ili papirne vreće od kuće, pojedinci zgrabe besplatne kese namenjene pakovanju voća i povrća, pojedinci tegle proizvode u rukama, pojedinci spakuju u svoje tašne ili rančeve, pojedinci uredno plate ceh za potrebne kese.

Uprkos tome što ih sa sigurnošću uzimamo u manjim količinama nego ranije (neki proračuni kažu i dvostruko manje), plastične kese i dalje su deo naše svakodnevice. A zapravo je vrlo lako i pristupačno zameniti ih. Cegere možete da pazarite za od 100 do 200 dinara, a često se dele i besplatno.

Foto: EP

Matematika mi nikada nije bila jača strana, ali vas koji i dalje nemate svoj ceger upravo ću brojevima pokušati da privolim ovom kupovno-ekološko-modnom trendu – najpre s gledišta vašeg džepa, a onda i iz šire perspektive prirodnog okruženja.

Zamislimo da imate dva izbora: platnenu torbu za sto i kesu za dva dinara. Vodite se isključivo ekonomskom logikom! U datom  trenutku posezanje za vrećicom verovatno bi vam se učinilo jeftinije, ali vi ćete u prodavnicu otići opet. Dva po dva dinara za jednu, drugu, pedesetu plastičnu kesu i potrošićete i više od tih sto koje biste dali na ceger!

U dm drogerijama za sto dinara možete da kupite platnenu torbu sa doživotnom garancijom. Pocepala vam se? Isprala? Otpala ručka? U najbližem dm objektu možete da je zamenite za novu, i to džabe!

Odluka koja vam je na duge staze finansijski isplativija je istovremeno i odluka koja u manjoj meri narušava stanje životne sredine. Evo nekoliko činjenica o tome koliku opasnost po naše okruženje predstavlja rečenica „Daćete mi kesu!“, pogotovo kada je na dnevnom nivou izgovori nekoliko miliona ljudi.

  • Proizvodnja plastike je porasla sa 1,5 miliona tona u 1950. godini na 335 u 2017.
  • Čovečanstvo godišnje upotrebi 4 biliona plastičnih vrećica.
  • U toku jedne godine više od 100 hiljada morskih stvorenja ugine zbog zagađenja vode plastikom. Jedna od njegovih žrtvi bio je i kit čiji je leš pronađen pre nekoliko dana na obalama Indonezije. U njegovom stomaku pronađeno je 6 kilograma smeća. Možda je jedna od 100 plastičnih čaša,  25 vreća, 4 flaše ili 2 japanke prethodno pripadala baš nekome od nas. Plastika predstavlja ogroman problem u digestivnom traktu životinja i neretko dovodi do smrtnog ishoda, a okeanima pluta u količini većoj od 12,7 miliona tona.
  • Ni plastika koja se raspada nije nimalo naivna! Pod uticajem sunca, ona se razgrađuje, ali taj proces ne rezultuje njenim potpunim „isparenjem“, već nastajanjem mikroplastike. Naučnici su njene tragove pronašli u vazduhu, pijaćoj vodi i kuhinjskoj soli. Mikroplastiku udišemo, pijemo i jedemo, te stoga ne treba da nas iznenadi što su je istraživači s Bečkog medicinskog univerziteta otkrili i u 100 odsto prikupljenih oglednih uzoraka stolice.
  • Oko osam odsto globalne proizvodnje nafte odlazi na pravljenje plastike. Očekuje se da će se ta brojka do 2050. popeti na 20 odsto.

Najbolji način da se borimo protiv plastike je da kao pojedinci smanjimo njenu potrošnju. Ukoliko još niste nabavili ekološku alternativu kesama, neka to bude vaš početni doprinos ozelenjavanju Zemlje.

Cegeri mogu i da osveže vašu modnu kombinaciju. Ne ograničavajte izbor isključivo na tekstil, namirnice možete da nosite i u korpama od pruća i u torbama od konca koje gotovo sigurno možete da pronađete na tavanu svoje bake. Na taj način troškove snižavate sa sto dinara na nula!

Transformišite svoje navike iz „Daćete mi kesu!“ u „Ne treba kesa, hvala!“.

Jelena Kozbašić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti