Svet zbog pandemije funkcioniše usporeno, ali to nije slučaj i sa krčenjem amazonske prašume!

Foto-ilustracija: Unsplash (Nareeta Martin)

„Priroda se obnavlja“ je slogan koji smo tokom pandemije novog koronavirusa nebrojeno mnogo puta čuli ili pročitali – te se smanjuju emisije štetnih gasova, te se životinje vraćaju u gradove. To je možda tačno u pojedinim delovima sveta, ali ne i u Brazilu. U Amazoniji, tokom prethodnih meseci, drveće „nestaje“ ubrzanim tempom.

Sećate se da su oči ljudi  u toku prošle i pretprošle godine masovno bile uperene u „pluća Zemlje“ koja su se našla u opasnosti od nekontrolisane eksploatacije i stihijskih požara? Nažalost, nekada nekontrolisana aktivnost se, prema pojedinim navodima, sada dodatno izmakla kontroli. Očigledno i od divljeg postoji još više divlje!

Brazilski nacionalni institut za istraživanje svemira (INPE) je objavio podatke da se krčenje prašume u aprilu ove godine uvećalo za 64 odsto u poređenju sa istim mesecom 2019. godine. Šumokradice su planetu lišile zelenila površine oko 406 kvadratnih kilometara. To vam teritorija veća nego Beograd (306 km2).

Tokom prva tri meseca 2020. godine, krčenje je bilo 50 odsto više nego u istom periodu lane. Situacija je postala toliko ozbiljna da je čak i brazilski predsednik Žair Bolsonaro, desničar koji je svoje predsednikovanje podredio interesima biznismena, intervenisao slanjem 3.000 vojnika u misiju zaštite prirodnih resursa.

U slučaju nazovi obnavljanja prirode ljudi su uzeli zdravlje u svoje ruke, dok su u brazilskom scenariju posegnuli za motorkama. Živimo u društvu u kome smo nikada više međusobno zavisni, ma u kom kutku planete živimo, tako da se, ako mene pitate, priroda ne obnavlja sve dok se negde tamo, ma koliko bilo udaljeno od nas, beskrupulozno uništava.

Beri Komoner je bio američki biolog, profesor i političar, poznat kao „vođa generacije naučnika-aktivista“ i jedan od najvećih zaštitnika životne sredine 20. veka. Smatra se osnivačem modernog ekološkog pokreta. Komoner je u svojoj knjizi „Zatvoreni krug“ izneo četiri neformalna zakona ekologije u kojima se krije odgovor na malopre postavljena pitanja:

1) Sve je povezano sa svim;

2) Sve mora nekuda da ode;

3) Priroda zna najbolje;

4) Ne postoji besplatni ručak.

Jednostavna činjenica o ekosistemima, njihovoj međusobnoj isprepletenosti i ravnoteži uči nas važnoj lekciji. Ugroženost ili prenaglašenost bilo kog dela globalnog sistema živih bića može da izazove mnogo veće neprilike. Prema određenim naučnim saznanjima, narušavanje biodiverziteta u dolini reke Amazon nije pogubno samo po klimu, već bi njegovim neracionalnim, neodgovornim i sebičnim iskorišćavanjem čovečanstvo moglo da „oslobodi“ nove smrtonosne infekcije koje će pre svega ugroziti živote domorodaca, kao što je slučaj i sa kovidom.

KOVID-19 je posebno opasan za autohtono stanovništvo brazilskih prašuma zato što oni ne poseduju antitela za virus koji dolazi „spolja“. Problem predstavlja i nedostatak kako zaštitne opreme tako i testova za prisustvo koronavirusa.

Jelena Kozbašić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti