Podvodna skladišta ugljen-dioksida „odstrane“ oko 33 tone CO2 iz vazduha godišnje!

Foto-ilustracija: Unsplash (Guille Pozzi)

Znate, čovečanstvo se kod svakog pojedinačnog kita zaduži oko 2 miliona dolara u toku njegovog života od oko 60 godina. Izgleda da ono kazivanje „što veći bogataš, manji bazen“ ne pije vodu, a slično tako mi se čini i da nam je očajnički potreban dobar prevod engleske kovanice „pun intended“. Pa samo ja bih je u ovim blogovima četvrtkom toliko puta iskoristila da bi njen trošak-po-korišćenju pao na cca milisekund vremena prevodioca koji nam je obnarodovao…

Bilo kako bilo, da ne mešam kitove i jezike, vraćam se temi.

Prema proračunima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), tokom samo jedne godine, pojedinačni kit „upije“ oko 33 tone ugljen-dioksida. Poređenja radi, prosečan automobil za isti vremenski period ispusti oko 4,6 tona ovog gasa. Dakle, jedna životinja neutrališe štetu koju napravi sedmoro vozača. Jedno drvo npr. „usisa“ oko 20 kilograma štetnog gasa godišnje.

Besomučno pokušavamo da razvijemo tehnologiju za skladištenje ugljen-dioksida, zanemarujući da nam je priroda podarila sopstvena rešenja. Zbog lova na kitove, njihova populacija se smanjila sa 5-6 miliona jedinki na 1,3 miliona. Da smo bili nešto osećajniji prema njima, danas bi nam atmosfera za 365 dana bila „lakša“ za 1,7 milijardi tona.

Iako istovremeno pojedine grupe i organizacije nastoje da očuvaju i povećaju njihovu brojnost, drugi isplovljavaju na brodovima kako bi hvatali kitove, treći ih pripremaju u restoranima, četvrti jedu.

Iako nisu prvo sredstvo za borbu protiv klimatskih promena na koje pomislimo, kitovi su izuzetno važni za suzbijanje problema globalnog zagrevanja. Ironija je da njihov opstanak, pored ribarske industrije i zagađenja plastikom, ugrožava i porast temperature.

https://www.instagram.com/p/B_4pURmJmtq/

Udeo u njihovom doprinosu snižavanju ugljeničnog otiska civilizacije zauzima i njihova „pomoć“ razvoju fitoplanktona u okeanima u kojima se krije 50 puta veća količina ugljen-dioksida nego u vazduhu.

Kada kitovi uginu, i potonu na dno okeana, sa njima zauvek odlazi i velika zaliha jednog od najvećih neprijatelja planete Zemlje koji su stvorili ljudi. Iako je komercijalni kitolov zvanično zabranjen 1986. godine, Svetski fond za prirodu (WWF) navodi da više od 1.000 kitova za godinu dana biva ubijeno u komercijalne svrhe.

Jelena Kozbašić

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti