Bambus – omražena invazivna vrsta

Možda ste primetili da u ovdašnjim rasadnicima, ali i parkovima i dvorištima sve češće raste jedna, za ovo podneblje sasvim netipična biljka – bambus. Čak i one koji koji su ravnodušni prema biljnom svetu mogle bi da se iznenade neke od osobenosti ove trave.

Foto-ilustracija: Unsplash (Jakob Owens)

Da, bambus pripada familiji trava, a džinovski bambus je najviša poznata trava pošto može da poraste i 20 metara u visinu. Ono što je mnogo fascinantnije je da mu rizom koji se nalazi ispod zemlje omogućava neverovatno brz rast – toliko brz da ako zastanete kraj njega na nekoliko minuta možete golim okom da primetite kako se „nešto dešava“. Iako ima i spororastućih bambusa, zabeleženo je, naime, da za 24 sata neki primerci ove biljke mogu da porastu čak 91 centimetar, odnosno skoro 4 centimetra na sat.

Zbog tako brzog i gustog rasta, kao i rizoma koji je teško uništiti i izvaditi u potpunosti iz zemlje, neke vrste bambusa proglašene su za invazivne. To znači da se izrazito brzo šire, toliko da se u naseljenim mestima često ne smeju posaditi kao ostale biljke u baštensku zemlju. Kako bi se ograničilo širenje rizoma, bambusi se najpre posade u metalne posude koje se zatim zakopaju u baštu.

Rizomi su toliko otporni da je primećeno da nakon požara ostaju neoštećeni i ubrzo izbace mlade izdanke. U nekim američkim, ali i drugim državama, bambus je zbog svega ovoga na „listi neprijatelja“. Negde je označen kao invazivna, a negde i kao zabranjena vrsta, pa postoje posebni uslovi za gajenje, a predviđene su i kazne za kršenje propisa.

U jednom dokumentu o zlatnom bambusu koji je objavio Univerzitet Kornel napominje se kako je u državi Njujork zlatni bambus zabranjen, pa nije dozvoljeno uzgajanje, prodaja i sadnja. Ova vrsta nanosi veliku štetu jer uništava infrastrukturu, poput puteva i strujnih vodova, a zbog gustine rasta onemogućava život drugim biljkama. Jedini odgovarajući način “menadžmenta” zlatnog bambusa je potpuno manualno uklanjanje biljke, kako stoji u dokumentu Kornela. Preporučeno je, na primer, da se stariji rizomi ovih biljaka seku i vade najmanje jednom nedeljno, a da se eventualni novi nadzemni rast tretira herbicidima.

Kazne u državi Njujork su „rastuće“: za prvi prekršaj dobija se pismeno upozorenje i edukacioni materijal, a zatim se za svaki sledeći prekršaj izdaju kazne u iznosima od 150, zatim 250 i 1000 dolara. Ukoliko nečiji bambus pređe kod komšije, zakon predviđa kaznu u iznosu troškova uklanjanja bambusa, kao i eventualne troškove štete koju je bambus stvorio komšijinoj imovini.

Onima koji su baš zapeli da sade bambus, u Americi preporučuju druge vrste sličnog izgleda, među kojima je i „srećni bambus“ (Lucky bamboo). Ovu biljku viđamo i u ovdašnjim stanovima i cvećarama, kao spiralno izuvijane grane koje stoje u vodi, a iz kojih rastu izdanci. Iako u nazivu stoji reč bambus, ova biljka za koju neki veruju da donosi sreću zapravo je dracena, drvo života.

Bambus inače raste u toplim i vlažnim delovima sveta, mada zimi može da trpi i do -28C. Kako je veoma tvrdo drvo, pogodno za obradu – a stručnjaci kažu da je tvrđe od hrasta – koristi se u građevini, za izradu nameštaja i brojne druge svrhe. Brz rast (može da se koristi već nakon 2-3 godine, ili 5-7 godina u zavisnosti od vrste) i velika rasprostranjenost (Azija, Australija, delovi Amerike, a uzgaja se od skoro i u Africi) omogućili su da bambus postane vrlo popularan u industriji drveta. Ova biljka zbog tvrdoće stabla, ali i drugih osobenosti, u Kini je simbol za snagu.

Foto-ilustracija: Unsplash (Alex Keda)

Bambus se često sadi pored puteva sa gustim saobraćajem jer umanjuje buku. Dobro štiti od vetra, daje privatnost dvorištima, služi kao gusta, brzorastuća ograda. Osim toga, prirodni je bioakumulator teških metala, a ponaša se kao biofilter u vodi, zemljištu i vazduhu.

Bambus vrlo retko cveta, a prevashodno se razmnožava iz rizoma. Međutim, u zavisnosti od vrste, neke biljke mogu da procvetaju nakon tridesetak godina, a druge tek posle 60 ili čak 120 godina. Većina biljaka nakon cvetanja i formiranja malog ploda ugine, ostavljajući za sobom ogromne količine semena. Vrsta Phyllostachys bambusoides, na primer, cveta svakih 130 godina, nevezano za uslove i podneblje na kom živi, pa naučnici misle da u sebi ima neku vrstu “budilnika”. Unutrašnji sat mu daje znak da u određenom momentu svu raspoloživu energiju, umesto u rast, uloži u cvetanje.

To masovno cvetanje, a zatim umiranje bambusa, u nekim delovima sveta stvara ogromne probleme. Zabeleženo je na primer da cvetanje u Bengalskom zalivu koje se dešava svakih 30 do 35 godina ostavlja lokalno stanovništvo bez materijala za gradnju kojoj su vični, a novonastalo obilje plodova bambusa dovodi do naglog i dramatičnog porasta populacije glodara. Glodari jedu ne samo ostatke bambusa već i svu dostupnu hranu sa polja, ali i iz objekata, pa se godine nakon cvetanja bambusa pamte kao godine gladi, ali i godine bolesti koje su doneli glodari.

Autor: M.Đ.

Izvor: Nauka kroz priče

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti